O FILOZOFIJI, VRLINI, ISKUŠENJIMA

Filozofija nije zanimanje obljubljeno među ljudima niti joj se teži zbog samoisticanja. Ona se ne bavi riječima nego činjenicama. Ne služi tome da se dan provede u zabavi i rastjerivanju dosade. Ona oblikuje i izgrađuje ličnost, dovodi život u red, upravlja ponašanjem, pokazuje šta treba, a šta ne treba činiti, stoji za kormilom i održava pravac dok se ljuljamo na nemirnom moru. Bez nje niko ne može živjeti slobodno, bez straha ili briga. Svakog trenutka iskrsava bezbroj situacija koje vape za savjetom, a taj savjet moramo potražiti od filozofije. (…)

Velik si čovjek? Odakle to mogu znati ako ti Sudbina ne daje priliku da pokažeš svoju vrlinu? Isto to mogu reći i dobrom čovjeku kojemu nikakav teži udes nije dao priliku da pokaže snagu karaktera: “Smatram te nesretnim, jer nikada nisi bio nesretan. Prošao si kroz život bez protivnika; niko neće znati što si mogao, pa ni ti sam.” Da bi spoznao sebe, moraš se podvrgnuti kušnjama; za što je neko sposoban, naučit će samo kroz iskušenje. Mnogi su zato svojom voljom i sami izlazili u susret polako dolazećem zlu i tražili priliku da u srazu s tamom zablista njihova vrlina. (…)

Vrlina želi opasnost i promišlja o tome kamo smjera, a ne što mora proći, jer i to što će proći također je dio slave. Mekoća nikad nije bila dokazom vrline. Šiba nas i bičuje Sudbina: podnesimo! To nije okrutnost nego borba, i što se tome izlažemo češće, bit ćemo jači. Najčvršći dio tijela jest onaj koji smo uvježbali čestim korištenjem. (…)

Zašto se onda čudiš da na čestite padaju udarci zato da ih se ojača? Stablo u koje stalno ne tuče vjetar nije ni čvrsto ni snažno, a upravo od udara vjetra postaje snažnije i pušta jače korijenje; lomljivo drveće raste u sunčanoj dolini. Zato je za čestite ljude dobro da budu neustrašivi, da se stalno izlažu opasnostima, te da jednaka duha podnose to što zapravo nije zlo, ako ga se dobro podnosi.  (…)

Shvatio si, Lucilije, znam to, da niko ne može živjeti sretno ako ne teži filozofiji, jer savršenstvo mudrosti je uslov sretnog života, premda ga i počeci mudrosti čine podnošljivim. No, čak i takvo uvjerenje, kolikogod ono bilo sigurno, treba osnažiti i dati mu dublje korijene svakodnevnim preispitivanjem; donijeti plemenite odluke nije tako važno koliko ispuniti već donijete. Moraš ustrajati i ojačati svoju upornost sve dok volja za dobrim ne postane naklonost prema dobru. (…)

Neka nam cilj bude način življenja koji nije u izravnoj suprotnosti nego je bolji od života svjetine. Povuci se u sebe sama koliko možeš. Druži se s ljudima koji te mogu oplemeniti. Dočekuj dobrodošlicom one koje možeš oplemeniti. Proces je obostran: čovjek uči koliko i poučava.  (…)

Za sada se vraćam tamo gdje sam već bio kako bih te posavjetovao i nagovorio da ne dopustiš svom duhovnom poletu da se ohladi i splasne. Čuvaj ga brižno i postavi ga na čvrste noge kako bi se jednog dana mogao pretvoriti u odlučnu sklonost prema duhovnom.

Seneka

 

Lucije Anej Seneka (Kordoba, 4. g.pr.n.e. – Rim 65. g.n.e), rimski filozof i pisac. Bio je jedan od najznačajnijih predstavnika rimske stoičke filozofije. U Dijalozima, raspravama iz stoičke etike, piše o stoičkoj filozofiji, o mudrosti, o blaženom životu, o gnjevu i dr. Zatim su tu 124 pisma Luciliju (Ad Lucilium epistolarum moralium), te djela o fizici, Prirodnjačka istraživanja (Naturalium questionum). Osim filozofskih djela pisao je tragedije i satire.

Izvadci iz:

„Dijalozi“ – O providnosti, IV. (izdavač „Nova Akropola“, Zagreb, 2007.)

„Seneka i Epiktet“ – Pisma Luciliju, V., VII. i XVI. pismo (izdavač „Nova Akropola“, Zagreb, 2005.)